|
Daleke 1936. godine, među ludinskom mladeži došlo je do ideje o osnivanju nogometnog kluba. Inicijativa je potekla od gimnazijalaca, koji su pohađali gimnaziju u Ivanić Gradu, i od ludinskih kalfi i šegrta. Oni su uz pomoć članova tadašnje “Sokolske organizacije” osnovali klub, kojem je prvo ime bilo NK “Jelengrad”. Neki od osnivača će, nažalost, ostati nespomenuti, ali to je zbog nedovoljnih podataka iz tog doba.
Osnivači su bili: Karlo Tomazetić, Vito Salaj, Mato Dukanović, Stjepan Jakopović, Stjepan Dokmanić, Zvonko Novaček, Stanko Novaček, Longin Bartoš, Ruda Darda, Veno Kozak, Mato Božičević, Franjo Pavlaković, Šimun Benković. Klub se nije natjecao u nekoj ligi, već su priređivane turnirske i prijateljske utakmice. Igralo se na tadašnjem sajmištu stoke, a na tome istome mjestu je i danas naše igralište. Lopte su izrađivali sami ali su služile svrsi.
Izbijanjem II svjetskog rata, aktivnost NK “Jelengrad” prestaje i ona se svela uglavnom na treninge i napucavanje lopte. Poslije rata, 1946.,1947. godine mladež se ponovno okuplja i negdje 1948. godine, osnivaju nogometni klub, ali sada pod novim imenom: NK “Omladinac”.  Prva utakmica odigrana je u Ludini, na istom igralištu, protiv Vezišća. Rezultat je bio 1 : 3 za goste. Prvi gol za “Omladinac” postigao je Emil Izsing. Več 1950. godine osvojen je i prvi trofej: “Omladinac” je bio pobjednik Kotarskog turnira Kotara Kutina. U finalu je igrao protiv NK “Moslavca” iz Popovače i pobijedio je sa 5 : 1. To je bilo točno 05.11.1950. godine. U pobjedničkom sastavu “Omladinca” igrali su: Josip Izsing, Emil Izsing, Vlatko Stuparić, Ruda Bartoš, Drago Haban, Josip Kozak, Aco Pražić, Josip Moguljak, Zdravko Štiglić, Jura Kus, Željko Lepan, a trener i igrač je bio Boris Merkl.
Klub se dalje natjecao u raznim ligama, prvo pod okriljem Nogometnog podsaveza Sisak, a kasnije pod novoosnovanim Nogometnim centrom Kutina, sadašnjim Nogometnim središtem Kutina.
50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća, mijenjala se Uprava svake godine, pa su tako tu prodefilirali mnogi športski djelatnici koji su održavali klub na okupu, uz male prekide, iako to nije bilo lako zbog materijalne neimaštine. Neki od njih su: Viktor Benković, Karlo Tomazetić, Ivo Hani, Boris Merkl, Ivan Ključar, Marijan Buzjak, Branko Jakopović, Zlatko Cesar, Ivan Kušec, Miro Flegar. Igrači su bili: Vlatko Stuparić, Josip Moguljak, Zvonko Ključarić, Aleksa Engler, Gino Bartoš, Drago Horvatin, Josip Fajdetić, Zvonko Hat, Željko Lepan, Ivan Poljak, Marijan Špekuljak, Stjepan Vereš i još mnogi drugi. 70-tih  godina okupljaju se šporski djelatnici na čelu sa našim legendarnim predsjednikom Josipom Šoherom. Dopredsjednik je bio Vlatko Stuparić, tajnik Vlado Klauda a blagajnik Branko Jakopović. Članovi su bili: Slavko Rzounek, Alojz Kamenščak, Zvonko Ključarić, Drago Marković, Slavko Modrušan, Damir Markiš, Zlatan Ermakora, Marijan Sudec, Pero Mikovec, Vlado Kocanda, Željko Lepan, Šime Fržić, Slavko Šiprak, Vilim Šiprak, Zlatko Cesar, Mirko Sertić. Za njih se može reći da su napravili najviše na podizanju rejtinga našem klubu.
 1975. godine osnovali su selekciju juniora, prvi trener je bio Vladimir Mihalić, a 1976. godine, selekciju pionira, trener je bio Vilim Šiprak Te iste 1976. godine počeli su i izgradnju svlačionica za igrače, do tada su se igrači presvlačili u štaglju kod susjeda dede Ključarića. 
Trener seniorske ekipe je bio Mišo Savić, popularni Čakula, koji nije bio samo trener, već i jedan od glavnih organizatora izgradnje svlačionica. Što se tiče rezultata, oni su bili prosječni ali nitko nije bio nezadovoljan. 80- te godine su bile najplodnije za NK “Omladinac. Stasali su igrači: Željko Stuparić, Krešimir Stuparić, Dragutin Živčić, Željko Pirša, Krešo Čleković, Boris Popinjač, Slavko Šiprak, brača Valešić, Branko Moguljak, Zdravko Izsing, Tihomil Šimunović i drugi, i oni su pronijeli slavu “Omladinca” diljem Moslavine i šire. Osvojili su nekoliko prvih mjesta i samo zbog financija nisu napravili i više. Vodili su ih treneri Vladimir Mihalić i Zvonimir Labaš. Uprava u kojoj su bili, uz neke iz 70-tih, Zlatko Čuković, Drago Šimunović, Damir Markiš, Krešo Čleković, Šoher Marijan, Ivan Somođvar, Zvonko Šindler, Josip Hanz, činila je sve što je bilo u njihovoj moći, da osiguraju sve uvjete potrebne za što kvalitetniji rad u klubu, ali preko nekih granica se nije moglo. U drugoj polovici 80-tih u seniorsku ekipu počeli su ulaziti igrači: Davor Jakopović, Ivica Palaić, Marijan Palaić, Željko Zoufalik, Dubravko Tomac, Dražen Rundek, Miljenko Šipić, Niko Stošić, Vjekoslav Kamenščak ml. i u prvenstvu 1987/88 u Moslavačkoj ligi osvojeno je ponovno prvo mjesto te smo se plasirali u Međuopćinsku ligu Sisak-Kutina-Ivanić-Novska. Na žalost, u toj ligi smo se održali samo jednu sezonu, 88/89, ispali smo a jedan od razloga je sigurno bio i taj što je u toj sezoni uvedeno pravilo da se nakon neodlučenog rezultata u regularnom vremenu, izvode jedanaesterci da se dobije pobjednik. 8 utakmica odigrali smo neodlučeno, a samo jednu smo dobili na jedanaesterce. Prva polovica 90-tih godina nije bila laka za naš klub, ali i cijelu našu domovinu Hrvatsku.  Počeo je rat, neki igrači i članovi Uprave otišli su na bojište, te se nije bilo lako baviti “najvažnijom sporednom stvari na svijetu”. Mijenjali su se predsjednici: Miljenko Šipić, Marijan Novosel, Nino Stipčić i Vladimir Mihalić, čak smo 1993. godine bili praktički, bez predsjednika. Članovi Uprave su bili: Željko  Zoufalik, Marijan Palaić, Dubravko Tomac, Željko Hegel, Slavko Cindori, Ivica Carek, Vladimir Bohatka, Drago Zmišlja, Zvonko Majetić, Damir Strle, Josip Plaščar, Josip Vešligaj i drugi.
1992. godine, donijeta je odluka da se promijeni ime kluba i između nekoliko predloženih imena, izabrano je novo ime koje i danas glasi: Nogometni klub “Sokol”, Velika Ludina.
Rezultati su bili odlični, s obzirom na uvjete i ratno vrijeme. Skraćeno prvenstvo 1992. godine (jesenski dio 91. se nije igrao zbog rata), seniori su završili na drugom mjestu, a i rezultati pionira i juniora su bili vrlo dobri. Na sjednici Skupštine kluba 1995. godine izabran je Upravni odbor kluba: Marijan Šoher- predsjednik, Franjo Farkaš- dopredsjednik, Miljenko Šipić- tajnik, Zlatko Čuković- blagajnik i članovi: Zvonko Majetić, Ivan Somođvar, Branko Zrinščak, Željko Zoufalik i Vladimir Bohatka, od kojih  su Šoher, Šipić i Bohatka još i danas članovi Upravnog odbora. Na istoj sjednici, Vladimir Mihalić je proglašen doživotnim, počasnim predsjednikom kluba. Trener seniora je bio prof. Ivo Nižetić, koji je s njima uspio osvojiti 3. mjesto u Moslavačkoj ligi, prvenstvo 1994/95, što je bilo dovoljno da se plasiramo u viši rang natjecanja, u 1. ŽNL Sisačko-moslavačke županije, u kojoj smo se natjecali punih deset sezona, s različitim uspjesima. 1997. godine otvoreno je novo igralište uz gostovanje NK “Hrvatski dragovoljac”. Svečano su otvorene i nove, proširene prostorije kluba, sa četiri svlačionice a konačno je cijeli objekat dobio i krov. U 10 sezona u 1 ŽNL našu ekipu seniora vodili su treneri: Ivo Nižetić, Vilim Šiprak, Ivica Palaić, Krešimir Rede, Branko Straga i Vjekoslav Kamenščak. Skoro svake godine imali smo u gostima neku renomiranu, prvoligašku ili drugoligašku ekipu: Segesta, Hrvatski dragovoljac,  TŠK Topolovac, Zagreb u tri navrata, Inter, Varteks, Bjelovar....
Veterani su osnovani 1995. godine, 2003. godine osnovana je još jedna selekcija pionira a 2005. selekcija limača. Zbog ulaska u 4 HNL, 2006. godine osnovani su i kadeti, tako da sada u klubu djeluje 7 selekcija: limači, mlađi pioniri, stariji pioniri, kadeti, juniori, seniori i veterani.
  Pomoćni teren je saniran 2004. godine a 2005. godine, predsjednik NSŽSM Davor Ivić, svečano je otvorio tribinu.
2006. godine ostvaren je povijesni uspjeh, plasmanom u 4 HNL Središte podskupina “B”
|
O Klubu 
